fin je institucija koja ide u korak s vremenom

Intervju: dr. Ismet Bušatlic, prodekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu

U protekloj godini navršilo se 25 godina rada Fakulteta islamskih nauka (FIN) u Sarajevu. Kao nekadašnji student, a sada profesor na ovoj našoj visokoškolskoj ustanovi možete li nam, ukratko, predstaviti razvoj FIN-a?

Dr. Ismet Bušatlic: Nakon zahvale Onome kome sva hvala pripada i salavata na onoga na koga Allah i meleki salavate donose, a vjernicima se to propisuje, zahvaljujem Redakciji koja na svojim horizontima vidi Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, njegove rezultate prati i godine broji. Za ovaj razgovor prigodni bilo je od mene precih po položaju i zvanju, iskusnijih po stažu i zaslužnijih po radu, sa kojima bi, siguran sam, on bio sadržajniji i ugodniji. No, kako ste, sticajem okolnosti, mene za sabesjednika (pri)dobili, time ste svoje citaoce pred moju sliku FIN-a doveli, te cu ja pokušati da im je opišem.

Temeljac organiziranom, institucionalnom i stepenovanom islamskom obrazovanju na ovim prostorima udaren je sa prvom džamijom u Hodidjedu prije 1455. godine i drugim mjestima kasnije, a ucvršcen osnivanjem prve zavije na Bembaši 1462. godine i drugih tekija i hanikaha docnije. Izgradnja Ajas-begove muallimhane 1478. (i drugih preko hiljadu), Firuz-begove 1506. i Gazi Husrev-begove medrese 1537. godine (i drugih preko stotinu) vidljivo su obilježili povijesne etape razvoja jednog sistema obrazovanja do izrastanja u univerzu – pretecu sarajevske današnje. Specijalizaciju su nudili instituti (buq´e), daru-l-Kur’an, daru-l-hadis i druge akademije. Dok Europa, 1878. godine, nije umiješala svoje prste i nasilno razdvojila i samovoljno imenovala sve što je njeno “znanstvenim” i “naprednim”, a sve što je naše “vjerskim” i “zaostalim”.

To naše /vjersko/ zaostalo gušilo se razlicitim sredstvima i metodama, u obrazovanju posebno. Mektebi ibtidaijje, ruždije, daru-l-muallimin, Alijja i VIŠT samo su donekle ublažavali agoniju, koja ce kulminirati nakon 1945. godine, kada ce ono što je ranije nazvano vjerskim biti preimenovano u “privatno”, a kako sudovi nisu mogli biti privatni ukinuti su šerijatski, pa je suvišna bila i škola za kadije, a kad vam ne treba VIŠT, šta ce vam tolike medrese (za «proizvodnju» hodža dovoljna je jedna), a kako je osnovno obrazovanje bilo državna briga, zabranjeno je pohadanje mekteba muslimanskoj djeci, kao što je zabranjeno da zar i feredžu oblace majke i sestre njihove.
Kako svaki obruc kad-tad popusti pred snagom iznutra ili pritiskom izvana, to su muslimani, koji su to doživjeli, znali šta im je ciniti, jer nisu, hvala Allahu, bili zaboravili rijeci prve objave. Zajednica je program osmislila, a narod, mada razbaštinjen i osiromašen agrarnim reformama, jeftinom eksproprijacijom, nasilnom uzurpacijom i nacionalizacijom, zadrugama i ekonomijama, svojim dobrocinstvom obilno pomogao da se ostvari. Medresa je dobila novu zgradu i žensko odjeljenje. Osvjedoceni alimi, dokazani intelektualci i prvi poslijeratni povratnici sa studija iz Kaira i Bagdada, udružili su iskustvo i mladost i, na temelju saglasnosti Rijaseta sa reisu-l-ulemom i odluke Vrhovnoga sabora Islamske zajednice, otvorili Islamski teološki fakultet u Sarajevu 1977. godine.

Danas, cetvrt stoljeca kasnije, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu ima: dodiplomski cetverogodišnji studij sa dva odsjeka (teološki i pedagoški), koji je u jubilarnoj godini upisalo cetiri stotine redovnih i vanrednih studenata i studentica; treci stepen (sedam specijalizacija) sa preko osamdeset postdiplomaca u tri generacije; preko dvije stotine mladica i djevojaka koje se ponose njegovom diplomom; trinaest kandidata koji su postigli stepen magistra i cetvericu koji su odbranili doktorate.
Fakultet islamskih nauka nalazi se u procesu reformi koje ce, ako Allah, dž.š, da, biti dovršene tokom 2003. godine. Koja su ocekivanja u vezi s tim?

Dr. Ismet Bušatlic: Živimo u dinamicnom vremenu u kome i obrazovne institucije moraju prihvatiti ritam bržih promjena nego što je to bilo ranije. Mi samo pokušavamo da održimo korak. Mislim da zasada to uspijevamo. Iskustvo steceno tokom dvadeset i pet godina rada FIN-a, licno iskustvo sadašnjeg nastavnog kadra FIN-a pokupljeno na prestižnim svjetskim univerzitetima u Kairu, Bagdadu, Kuala Lumpuru, cikagu, Oksfordu, Madridu…, te u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, poslužice nam da izvršimo potrebne kvalitativne, a ne formalne promjene, da ispoštujemo aktualne konvencije o visokom obrazovanju koje se u ovo vrijeme potpisuju i potpunije odgovorimo na zahtjeve života kojim savremeni covjek živi.

Vlastiti univerzitet ili prikljucenje postojecem?

Aktuelno je i pitanje ukljucenja FIN-a u Sarajevski univerzitet?

Dr. Ismet Bušatlic: Jedinstveno je mišljenje da je FIN-u mjesto u sastavu univerziteta. Pitanje je samo: Hocemo li prerasti u vlastiti univerzitet ili se ukljuciti u postojeci? Mislim da to nije više politicko vec administrativno pitanje. Zavisi, pored ostalog, i od toga da li ce se postojeci Univerzitet u Sarajevu raslojiti ili ce se dodatno centralizirati naše visoko obrazovanje. Pricekajmo ishod zapocetih reformi. Za nas je najvažnije da organizacijom, kvalitetom studija, standardima i kriterijem u svim segmentima zadovoljimo savremene zahtjeve u obrazovanju, a po tome, na izvjestan nacin, vec smo u Univerzitetu. Kad to kažem mislim prije svega na slijedece cinjenice: u naša Pravila pretocili smo sve relevantne propise, Zakona o visokom obrazovanju i normativnih akata Univerziteta u Sarajevu; naš profesor, dr. Jusuf Ramic clan je Senata; druge kolege clanovi su (i predsjednici) upravnih odbora nekih fakulteta, kao što i u našem imamo njihove profesore; skoro sa svim fakultetima Univerziteta u Sarajevu imamo vec ostvaren neki oblik uzajamne saradnje; u izvodenju nastave na našem dodiplomskom i postdiplomskom studiju ucestvuju profesori Filozofskog, Pravnog, Fakulteta politickih nauka, Fakulteta kriminalistickih nauka, Likovne akademije i obratno; isti je slucaj sa komisijama za odbranu magistarskih i doktorskih disertacija gdje možemo dodati i Muzicku akademiju. Sve navedeno cijeni i prihvata kantonalna vlast koja nas, istina ne ravnopravno kao druge fakultete, materijalno podržava.

U sklopu sve veceg prisustva muslimana u Evropi, kako vidite proces njihova integrisanja odnosno njihova islamskog obrazovanja u takvim uslovima?

Dr. Ismet Bušatlic: Rastuci broj muslimana u Evropi prati i rast njihovih vjerskih potreba i zahtjeva. Mada ujedinjene, zemlje Evropske zajednice pojedinacno rješavaju ovo pitanje. Najdalje su u tome otišle Austrija, Belgija, Hrvatska i Španija, zvanicno priznavši islam, što ce, nadam se, uskoro uciniti Njemacka, Holandija, Francuska, Danska, Švedska, a potom i druge zemlje. Potrebe za islamskim obrazovanjanjem u Evropi ne mogu ostaviti FIN po strani. To je izazov na koji on svojim intelektualnim potencijalima, bar donekle, i sada može odgovoriti, ali i prilika za koju se treba dodatno osposobiti. Prvi korak, po meni, bio bi da se FIN adekvatno predstavi u pojedinim zemljama i obrazovnim institucijama. Da svijet zna cime raspolažemo i na koje zahtjeve realno možemo odgovoriti.

Kada vec govorimo o Evropi i položaju muslimana u njoj - koja su to mjesta susretanja i dodirne tacke Zapada i islama?

Dr. Ismet Bušatlic: Islam je objavljen covjecanstvu, a time i Evropi. Prvi evropski vladar koji je pokazao interes za ucenje islama bio je vizantijski car Heraklo, kada je primio pismo posljednjeg Allahova poslanika. Islam se, u punom svom sjaju, predstavio Evropljanima vec pocetkom VIII stoljeca na Pirinejskome poluotoku, no oni nisu bili spremni na to. Jaz je bio nepremostiv: s jedne strane oni koji su se tahretili, s druge oni koji se nisu ni umivali. Slicno je bilo, nešto kasnije, i na Apeninskom poluotoku. Balkan je tada preživljavao svojih sedam mršavih stoljeca, a kada su minula, samo neki mali narodi (npr. Albanci i Bošnjaci) iskoristili su svoju veliku šansu. Veci narodi nisu imali snage da pobijede mržnju koja im je zamagljivala um. U islamu su vidjeli samo antikrsta.
Danas postoje samo dvije tacke mogucega dodira islama i Zapada: prva, dijalog ljudski, religijski i znanstveni, za koji je svaki onaj ko se humanim bicem cuti i, druga, sukob civilizacija za što je svaki onaj u cijem tijelu animalna narav cuci. U prvo FIN može uložiti pamet, mudrost, razboritost, uvažavanje drugog i lijepu rijec, a drugog dovu: Bože! uputi ih, jer ne znaju!

Bosna i Hercegovina je dio Evrope i Bošnjaci su s te strane oduvijek bili za suradnju. No, Evropa i pored te i takve naše otvorenosti, ipak ima razlicite aršine?

Dr. Ismet Bušatlic: Evropa je, uz sve ono što je u njoj dobro, napredno i lijepo, ocito još uvijek na nekim svojim dijelovima maligna, genocidna i barbarska. Stoga je u našem “slucaju” vidimo neodlucnu, neprincipijelnu i zbunjenu. Po prvi put je otvoreno morala priznati cinjenicu da smo “mi” na pravoj strani, a “njeni” na suprotnoj. Otuda pokušaji da se krivica bar raspodijeli.

Svaki narod ima svoju vlastitu sudbinu, a islam buducnost

Vi ste doktorirali u Španiji - zemlji u kojoj je veza islama i Evrope nasilno prekinuta. Muslimani su protjerani i pokršteni. Ima li mjesta, s te strane, bojazni za Bošnjake?

Dr. Ismet Bušatlic: Islam na Balkanu i islam na Pirinejskom poluotoku nisu bili savremenici i nece, inša-Allah, dijeliti istu sudbinu. Istina, sa razlicitom vrstom progona muslimani se u Evropi susrecu i danas, a i pokrštavanja još uvijek ima. Nije li posljednjoj tragediji Bošnjaka, pored ostalog, prethodilo Tudmanovo kumovanje preobracenoj djeci?! No, svaki narod ima svoju vlastitu sudbinu, a islam buducnost. Naše je da to dokažemo.

Svjedoci smo sve veceg prisustva terora i terorizma u svijetu. Krivac se traži u islamskim zemljama. Znamo, medutim, da islam ne protežira teror, no, šta reci o nastojanjima Zapada da svjesno insistira na tome?

Dr. Ismet Bušatlic: Od pojave islama do danas muslimane nazivaju svakakvim imenima. Rijetko pravim. Bili su saraceni, jišmaeliti, agarjani, mauri, muhamedanci, islamci… To jasno govori da su nas željeli prikazati/pokazati ne onakvim kakvi jesmo, vec kakve su nas trebali za metu. I danas smo svjedoci da oni najmocniji i najglasniji nemaju hrabrosti da stvari nazovu pravim imenom. Za ono što uradi Izraelac traži se rijec i opravdanje, a za ono što uradi Palestinac - osuda i sankcija. Papir o zaštiti Srebrenice završio je u korpi za smece, papir protiv jedne islamske zemlje podigne avione prije nego što je i potpisan. Laž i hipokrizija i u demokraciji caruju.

Mediji su izuzetno mocno sredstvo u uslovima života današnje civilizacije. Kao osoba koja je i neposredno ucestvovala u procesu informisanja, bili ste i glavni i odgovorni urednik casopisa “Islamska misao”, kako vidite razvoj naše (islamske) štampe u BiH?

Dr. Ismet Bušatlic: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, usudujem se reci, nije na vrijeme shvatila ulogu i znacaj medija. Prisjetimo se da je prvo glasilo pokrenula tek 1933. godine. Naravno, tom institucionalnom kašnjenju prethodili su pojedinacni i grupni pokušaji. No, to nije isto. Periodicnih publikacija koje izdaje sada ima nekoliko, a svaka od njih je prica za sebe i više je odraz ljudi koji je ureduju nego sistema koji bi iza nje trebao da stoji. Mediji su poput vode i vatre: potreba i sila jesu, ali se i osiliti mogu.